Dok se bh. političari mjesecima ne mogu dogovoriti kako formirati vlast, BiH sve dublje tone u krizu i siromaštvo. Trbuhom za kruhom radnici iz naše zemlje masovno odlaze put evropskih zemalja. Novih radnih mjesta je sve manje, a omladina kuje planove o ljepšoj budućnosti u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj… Stoga u vremenu opšte besparice ne iznenađuje što sve češće na ulicama svjedočimo mučnim prizorima kako siromaštvo uzima danak i tjera obične smrtnike da glad utole roveći po kontejneru. Nisu rijetkost ni krađe hljeba po tržnim centrima, zbog čega se na već upakovane hljebove stavlja dodatna zaštita.

Marka kao kuća

Sociolog Smiljana Vovna kaže za Oslobođenje da je situacija takva da se u bh. društvu izjednačilo relativno i apsolutno siromaštvo.

– Znači, od onog apsolutnog gdje su ljudi gladni, nemaju osnovne uslove za egzistenciju do onoga gdje mi na kartice i kredit kupujemo osnovne potrepštine za život. Na jednoj strani su oni koji preživljavaju iz dana u dan, koji se bore za komad hljeba, a na drugoj su ljudi koji imaju enormna primanja i biraju destinacije gdje će ljetovati. Mi prividno imamo srednji stalež, a taj stalež se ogleda u kreditnoj zaduženosti, ističe Vovna.

Kako su nam kazali uposlenici pojedinih tržnih centara u Sarajevu, gotovo svakodnevno se dešavaju krađe osnovnih životnih namirnica. Svjesni loše ekonomske situacije u državi, neki od njih u ponudi imaju hljeb koji košta 0,50 KM.

– Svjesni smo činjenice da imamo kupaca različitih platežnih moći, pa tako, nažalost, ima i onih kojima svaka ušteđena marka mnogo znači. Iz tog razloga u ponudi u našim prodavnicama svakodnevno imamo svježe pečeni hljeb po redovnoj cijeni od 0,50 KM, izjavila je za Oslobođenje Selma Karasalihović, PR menadžer kompanije Konzum.

Koliko god da je teška situacija, uvijek postoje humani i dobri ljudi koji su spremni pomoći onima koji su u nevolji. Tako u jednoj od pekara u sarajevskom naselju Grbavica već pet godina siromašnim građanima besplatno dijele hljeb.

– Takvih je svakim danom sve više, pogotovo otkako su se pojavili migranti. Dolaze nam penzioneri. Svakim danom je sve više novih, tako da dnevno podijelimo i do 150 hljebova. Nikad nikoga ne vraćamo, kaže Edisa Selimović, radnica ove pekare.

Humanitarna organizacija Pomozi.ba ima između 600 i 650 korisnika kojima u okviru projekta Obrok za sve svaki dan na vrata doprema gotove obroke.

– U našim kuhinjama u Sarajevu, Travniku i Prijedoru pripremamo gotove obroke i nosimo ih na vrata naših korisnika. To su uglavnom stariji ljudi, bolesni, iznemogli i nepokretni koji nisu u mogućnosti da izađu iz domova i kupe namirnice. Moram priznati da je broj takvih ljudi sve veći. Na dnevnom nivou primimo na desetine zahtjeva za takvu vrstu pomoći. Ali, sve zavisi od donacija građana i kompanija, koliko možemo širiti i povećavati broj korisnika. Zahvalni smo na donacijama građana, jer svaki dan dobijamo kako namirnice tako i novčane donacije, kaže za Oslobođenje Maja Arslangić iz organizacije Pomozi.ba.

Dodaje da je na osnovu podataka koje dobivaju sa terena sve veći broj socijalno ugroženih kategorija stanovništva.

1.500 užina

– Istakla bih još i projekat Užina, koji će zaživjeti početkom septembra. Radi se o djeci iz socijalno ugroženih porodica, posebno iz ruralnih sredina, gdje im roditelji nisu u mogućnosti platiti užinu. U ruralnim sredinama ta užina mjesečno košta 10 KM. Zato smo pokrenuli akciju da obezbijedimo oko 1.500 užina. Građani pozivom na 17002 mogu donirati 2 KM za četiri školske užine. Pozivom na broj 17001 mogu donirati 2 KM za jedan dnevni obrok, kaže Arslanagić.

Sarajka Mirveta Zalihić smatra da bogati ne razumiju siromašne i da ne bi trebalo biti gladnih.

– Prošla sam rat i znam šta znači imati pa nemati, kaže Zalihić, dok je Irma Muratović mišljenja da je sve više siromašnih u BiH.

– Plata je ista, a cijene sve više. Ipak, ima humanih ljudi koji kada vide da je nekom potrebno, spremni su da pomognu, kaže Muratović.


(TIP/Izvor: Oslobođenje/