U kontekstu sve većeg broja patoloških kockara u našim sredinama, a čiji broj može samo procjenjivati statistika, zanimljivo je analizirati strukturu uplata.

Sportsko klađenje već godinama nije dominantno, čak je postalo znatno manje zastupljeno od onog koje se stručno naziva RNG klađenje, a obuhvata bingo, utrke pasa i klađenje na slične događaje.

Na sportsko klađenje, koje je ranije bilo sinonim za samu kladionicu, uplaćeno je samo 16,43 posto ili 288,33 miliona KM od 1,74 milijarde ukupnih kladioničarskih uplata u prošloj godini. Mnogo je popularnije tzv. RNG klađenje gdje je uplaćen iznos od čak 1,47 milijardi KM ili 83,56 posto.

Prema dostupnim statistikama u Bosni i Hercegovini je blizu 50 hiljada patoloških kockara, u jedinom udruženju za borbu protiv bolesti ovisnosti kocke liječi se samo njih 25. S druge strane, u BiH postoji nešto manje od 4 hiljade kladionica, što ovu zemlju, u odnosu na broj stanovnika, stavlja na prvo mjesto u svijetu po broju uplatnih mjesta.

Marko Romić, psiholog iz Mostara koji cijeli radni vijek radi s ovisnicima, a posebno onim iz segmenta kocke, kaže da je lako naći razloge “novih” trendova u našim kladionicama.

“Bingo i utrke pasa su više zastupljeni u tim kockarskim aktivnostima zato što patološki i problematični kockari ne mogu čekati da se odigra neka utakmica. Strpljenje potrebno za takvo iščekivanje oni više nemaju. Treba im nešto odmah i sada, a to je upravo bingo i utrke pasa koje se ponavljaju svakih tri ili pet minuta i traju 24 sata na dan”, kaže Romić.

Trošenje tolikog novca na kockanje samo je jedan od parametara i pokazatelja ozbiljnosti tog problema u BiH.

“Ali, to nije najgore. Jedna dječija suza prolivena zbog raspada porodice ili svađe u porodici uzrokovane kockanjem “skuplja” je od tih miliona o kojima govorimo. A tek jedan život patološkog kockara – on nema cijenu. Ali, o tome naši ‘dušebriznici’ ne žele misliti”, komentar je ovog psihologa.