Negdje i prednjačimo – u odlascima obrazovanih mladih iz BiH. Našu bi zemlju i u narednoj godini mogao napustiti veliki broj građana – prema procjenama stručnjaka – čak 100 hiljada njih.

Razlog su olakšice koje će od marta pružati njemački Zakon o imigraciji kvalifikovanih radnika. Na snagu stupa 1. marta. Cilj Zakona je lakši odlazak u Njemačku radnika koji ne dolaze iz zemalja EU. Razgovarali smo s Bosancima i Hercegovcima koji već žive i rade u Njemačkoj – kažu ne žele se vraćati. A oni koji tek čekaju “papire” – kažu, u BiH nikada neće biti bolje, zato odlaze.

Volim moj rodni grad i Bosnu i Hercegovinu, nedostaju mi porodica, prijatelji i Sarajevo – ali ne razmišljam o tome da se vratim. Vrlo odlučno za N1 kaže Mladen Boljanović. Put do Njemačke nije bio jednostavan, ali se isplati.

“Bosnu i Hercegovinu sam napustio prije otprilike 11 mjeseci, razlog je isključivo zbog nemogućnosti pronalaska zaposlenja. Sam proces dobijanja radne dozvole i vize je trajao otprilike godinu i pol dana, dakle poprilično dugo sam čekao, ali ono što mogu reći je da se čekanje isplati”, ispričao nam je.

Mladen danas živi i radi u jednom od najskupljih njemačkih gradova, Minhenu. Do posla je lako doći, poručuje, problem je pronaći stan. Netačna je teza da Bosanci i Hercegovci u Njemačkoj rade samo one poslove koje Nijemci ne žele.

“Naših ljudi ima u svim mogućim branšama konkretno ima jako mnogo IT stručnjaka, inženjera, ljekara, medicinskih sestara, prodavača, radnika na građevini”, rekao je.

No, odlaze i zaposleni. Poznata novinarka Samira Degirmendžić, uskoro napušta BiH. Čeka je posao u Njemačkoj. Tamo je već ranije živjela, odlučila da se vrati i da da svoj doprinos razvoju matične države, no država to nije cijenila.

“Međutim ono što godinama pogotovo kao novinari imamo, uvijek smo na izvoru informacija, kako to sve izgleda, šta se dešava, nema nažalost nekog napretka, idemo samo nazad, odlučila sam evo provjeriti ponovo nakon toliko godina kako je danas u Njemačkoj, kakvi su uvjeti, šta se može tamo ostvariti, da li bih ja mogla uopće tamo živjeti”, kazala je Degirmendžić za N1.

Novi njemački Zakon o imigraciji kvalifikovanih radnika podrazumijeva proširivanje ponuda za kurseve jezika u zemljama koje nisu članice EU. Angažovanje dodatnog osoblja koje bi procesuiralo vize. Traži se od IT stručnjaka, različitih inženjera do radnika na aerodromima. Sve kako bi, poručila je kancelarka Merkel, Njemačka i dalje ostala snažna ekonomska sila, i kako bi se izbjeglo premiještanje velikih kompanija izvan Njemačke.

“Definitivno svi oni koji nisu zaposleni kao državni službenici i namještenici, svi oni koje nije delegirala politička opcija razmišljaju o odlasku. Jedino oni koji žele ostati ovdje jeste ta glomazna administracija koja ništa ne radi koja prima debele plate samo je pitanje ko će puniti te budžete iz kojih će oni zarađivati plate u narednom periodu ukoliko se ništa ne promijeni”, poručio je Selvedin Šatorović, predsjednik SSSBiH.

Samo u proteklih par godina, procjene su pojedinih organizacija, BiH je napustilo oko 200 hiljada građana. Mahom zbog političke situacije, lošeg životnog standarda. Više od 20 godina broj nezaposlenih se drži na više od 400 hiljada. Za to vrijeme, uvijek su aktuelni upravo konkursi za radna mjesta u državnoj službi. Nedostaje ljekara, metalska industrija izumire.

“Nama će sigurno za objekte poput Bloka 7 u Tuzli ili dionica Koridora Vc u sljedećih par godina biti potrebno proizvesti hiljade novih inženjera, tesara, armirača, varioca, majstora raznih profila to postaje u ovom času najuže grlo kada je u pitanju razvoj BiH”, rekao je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA.

A iz državnog Saveza samostalnih sindikata zahtijevaju, minimalnu radničku platu od 1.000 maraka. Da vlasti olakšaju procedure za poslodavce kako bi bili u stanju isplaćivati te plate. Jedino će tada, kaže predsjednik Sindikata, imati smisla nagovarati one koji žele otići, da ostanu.

“Kada pričamo o najnižoj plati od 400 KM i najnižoj satnici deset eura koja je u Njemačkoj, dakle za otprilike 20 sati rada u Njemačkoj, to su dva i po dana, zaradite, najnižu platu u BIH. Prema tome onaj ko je spreman da i dalje žrtvuje svoju djecu svoja leđa da bi radio za 400 maraka i da bi se poslodavci koji tvrde da ne mogu isplatiti više, dodatno bogatili i pri tome vozali vozni park od 500, 600 hiljada do milion, neka odluče da ostanu ovdje, svi drugi će tražiti sreću vani”, naveo je Šatorović.

Poslodavci u odlascima ne vide neminovno lošu pojavu. Na taj način se prave spone sa zemljama u koje građani odlaze, te se nakon što zarade novac ipak vraćaju u BiH. Za ostanak je potrebno prije svega urediti obrazovni sistem. Školovati mlade ljude za konkretna radna mjesta, a ne biroe.

“Rasteretiti privredu učiniti je konkurentnom da bi se ljudi mogli zaposliti ali ni taj nivo plata nije neki nivo koji bi mogao se mjeriti sa platama u razvijenim zapadnoevropskih zemljama i naše vlasti trebaju konkretizovati i formulisati zahtjev za formiranje kompenzacionog fonda od strane ne samo Njemačke nego svih zapadnoevropskih zemalja koji dobivaju gotove i stručne radnike, a pri tome za njih ne plaćaju ništa”, rekao je Mladen Pandurević iz Udruženja poslodavaca FBiH.

Bez jasne državne strategije, boljih uslova za radnike, Bosna i Hercegovina će postataje zemlja staraca. Ili potresnih scena poput nedavne iz Cazina :Neutješni dječak koji je nakon tri mjeseca vidio oca, jer je u potrazi za poslom otišao u Njemačku.