Da će rast PDV-a dovesti do pada potrošnje, uvjeren je profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Anto Domazet Litar mlijeka sa sadašnjom stopom PDV-a od 17 odsto u Bosni i Hercegovini košta u prosjeku marku i 70 feninga, a vekna hljeba oko 1,30 konvertibilnu marku. Ukoliko bi se stopa PDV-a povećala samo, na primjer, za dva procenta, to bi dovelo do poskupljenja ove dvije osnovne životne namirnice za 3-5 feninga.

Ako bi se računalo povećanje PDV-a i na sirovine, repromaterijale i slično, poskupljenje bi bilo vjerovatno i veće. Slične stavove ima i ekonomista Slaviša Raković, koji navodi da bi se povećanje stope PDV-a za samo dva odsto itekako osjetilo u kućnim budžetima. “Ako gledate koliko bi to godišnje moglo da košta građane, pa kako koga, od 300 do 1.500 maraka. Sve to izgleda malo i zato ovo u suštini i jeste mjera koju političari uzimaju jer je najmanje bolna.

Vi ste vidjeli da se desilo i sa gorivom isto. Međutim, pitanje je u ovom poreskom opterećenju koje je i sada veliko i koje omogućava visok stepen javne potrošnje, da li je opravdano dodavati još. Kada bismo išli kroz direktne poreze, to bi značilo, recimo, kada bi imali povećanje poreza na dobit, on bi morao da ide na najmanje 15 odsto sa 10 odsto, a možda čak i na 20 odsto da bi dobili iste efekte”, rekao je Raković za Radio Slobodna Evropa. “Prema tome, vidi se da je izbor uvijek građanin, preko leđa građana, a da građani uopšte osjete tek na kraju da u sušitni nemaju nekog napretka. Koliko god dobiju u džep, toliko, skoro i više, moraju da vrate državi”, komentariše Raković.

Novoimenovani predsjedavajući Savjeta ministara Bosne i Herecgovine Zoran Tegeltija, najavio je, naime, pred parlamentarnom Komisijom za izbor Savjeta ministara da je spreman podržati povećanje stope PDV-a. Zakon o PDV-u je u izradi već dvije godine, a Tegeltija je podsjetio da nema dogovora oko povećanja stope unutar stranaka u Federaciji Bosne i Hercegovine. “U predloženom tekstu zakona koji se sada nalazi u proceduri nema ništa vezano za promjenu stope PDV-a.

Ono što je danas definisano u Reformskoj agendi za period od 2015. do 2018. godine je mogućnost izmjene PDV-a, kao dio politike smanjenja opterećenja rada kako bi se došlo do povećanja plata i smanjila zbirna stopa doprinosa poslodavcima. Danas oko toga, koliko ja znam, ne postoji gotovo, pa nikakva saglasnost unutar partija u Federaciji, ali sve teme, od rasterećenja privrede, pa do bilo kakvih drugih zakonskih propisa, naći će se pred premijerima entiteta”, rekao je Tegeltija na pres konferenciji 5. decembra, nakon iznošenja ekspozea pred poslanicima Parlamenta BiH.

Nezvanične procjene vlasti o tome koliko bi prihoda državi donijelo povećanje PDV-a idu od nekih pedesetak do stotinu miliona eura, a oni najoptimističniji ističu da bi se mogao očekivati prihod i od oko 500 miliona eura. No, taj optimizam zavisi od toga hoće li ostati ista potrošnja. Rizično smanjenje potrošnje Da će rast PDV-a dovesti do pada potrošnje, uvjeren je profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Anto Domazet. “A smanjenje potrošnje je u direktnoj vezi sa smanjenjem bruto domaćeg proizvoda, tako da je ta relacija izuzetno rizična i predstavlja jedan faktor za oprezan pristup pitanju rasta PDV-a. Naime, u ekonomskom razmatranju problema PDV-a treba imati u vidu da Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine provode jedan vid takozvane fiskalne devalvacije, to jest smanjuju opterećenja plaća kako bi oni bili zainteresovaniji za investicije i za zapošljavanje”, navodi Domazet.

“Međutim”, konstatuje, “ključni bi cilj bio da ta fiskalna devalvacija, rasterećenje, njeni efekti rezultiraju ekonomskim rastom i po toj osnovi povećanju javnih prihoda kojima bi se nadoknadili izgubljeni porezi i doprinosi na plaće”. “Voditi se logikom da ono što smanjimo na plaće i na dobit treba da nadoknadimo povećanjem poreza na dodanu vrijednost je veoma retrogradno za sadašnju poziciju Bosne i Hercegovine, jer bi ugrožavalo ekonomski rast”, istakao je Domazet za Radio Slobodna Evropa. Domazet je i mišljenja da PDV ne bi trebao biti povećan zbog socijalne pravde, jer se radi o porezu koji najviše pogađa siromašne. On podsjeća i da građani praktično već plaćaju skuplji PDV. “Početkom 2018. godine na mala vrata je uvedeno povećanje indirektnih poreza, akcize na gorivo za puteve.

Taj efekat je ravan povećanju PDV-a od 1,8 posto. I to treba imati u vidu, praktično naša stopa na dodanu vrijednost je 17+1,8 posto jednako 18,8 posto. Da zaključim, ja mislim da ne postoji ni ekonomski, ni socijalni ni drugi razlozi da se sada pokreće pitanje PDV-a. Ono bi jedino moglo biti pokušaj vladajućih elita da stvore što stabilnije finansiranje javne potrošnje koja je često neracionalna, a bez napora da se povećava ekonomski rast, odnosno bruto domaći proizvod Bosne i Hercegovine”, poručuje Domazet. Poslodavci traže kontramjere U poslovnoj zajednici nisu sretni zbog mogućeg povećanja PDV-a, te traže, ukoliko do toga dođe, kontramjere države prema poslodavcima.

“Poslovna zajednica nije nikad zastupala stav da treba povećati PDV, već smo rekli da, u slučaju da dođe do povećanja PDV-a, taj dio nekih sredstava treba biti iskorišten za smanjenje oporezivanja rada, pošto, evo, godinama se govori da nema drugih izvora prihoda. U slučaju podizanja PDV-a treba voditi računa gdje ta sredstva potrošiti”, naveo je za Radio Slobodna Evropa predsjednik Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske Saša Trivić. Aktuelni Zakon o PDV-u donesen je još 2006. godine i do danas nije mijenjan. U međuvremenu nije bilo kompromisa ni oko uvođenja diferenciranih stopa, odnosno skupljeg PDV-a na luksuz, a određene životne namirnice i potrepštine.